In-Out

Published on 12/07,2007

 

Mislila sam da više neću pisati,ali eto...Dešava se da odustanem od prvobitnih pomisli.Danas neću govoriti o ljubavi,patnji,čežnji,stihovima...Ne.Ovaj post ću posvetiti nedavnom događaju koji je na mene ostavio čudan utisak o vremenu u kome se nalazim a ne mogu da uhvatim korak sa njim....večito sam u raskoraku sa svim i svačim.Da pređem na stvar..

 Jutro.Beograd je predivan u sitne sate...sve deluje tako čarobno,smireno,usporeno,sneno,bajkovito....Krećem do lokalne železničke stanice.Gledam raspored Beovoza.Bože koliko dugo nisam putovala vozom!Zadnji put sam sela u ovaj voz još 1999 godine.Ulazim i zatičem grupicu dobro raspoloženih srednjoškolaca.Imala sam nameru da sednem do prozora,utonem u svoje misli i tako provedem put do krajnje destinacije.Nemam,niti sam ikada imala,naviku i običaj da prisluškujem tuđe razgovore.Klinci su bili toliko glasni da nisam uspevala da čujem sopstvene misli.Nije mi preostalo ništa drugo nego da ih slušam.Voz ubrzo kreće.Mirim se sa činjenicom da mi se plan izjalovio.Klinci komentarišu o školskom štivu. 1:“Brate,znaš keve ti šta smo juče učili?Iako čavka smara bilo je gotivno čuti o železničarima u Japanu.Slušaj tebra,ako voz u Japanu zakasni par minuta,odgovorni se ladno rokne!“-smeh2:“Kako misliš rokne?!“-skoro zabrinuto3.:“Pa lepo,Japanac se rokne!“1:“Jbt,kod nas bi to bio masakar nalik genocidu!“-smeh2:“Sreća mi nemamo savesne šljakere!“-smeh Ja zamišljam scenu i otima mi se osmeh...koja morbidnost,ali se smejem.Nastavljaju razgovor i počinju da koriste meni nepoznate žargonske izraze. 4:“Idem posle gajbi da se skockam,dolazi Mirela.“1:“Šta?!Keve ti,ne seri...biće tamo kod tebe na gajbi?!“4:“Ne bre jbt.Frend iz kraja pravi parti.Matorci mu neće biti tu.“1:“Ono kao biće cirke?!“-oduševljeno4:“Jbt,kako neće?!Some,pa izdrinkiraćemo se ko niko.Ideš sa mnom?“1:“Smor da budem padobranac“4:“Ma zabole te pedu tebra.Ko da su svi koji će doći pozvani“1:“Malo mi smorno“3:“Ma daj ne seri,ne smaraj.Biće do jaja da se pojavimo tamo.Zamisli Milanovu cufa jbt.“ I tako su se celim putem nizali neki novi izrazi,novi sleng.Uh kako sam ispala iz štosa,omatorila sam.Spregu misli prekida zvonjava mog telefona.Javljam se,kad ono moja stara drugarica.Mislim,nije ona stara,nego naše prijateljstvo je staro...LaughingRazgovor se odužio,kao i uvek kada se ne čujem sa nekim par godina.Polovinu izraza ne shvatam.Ne mogu da pohvatam šta priča,ali nastojim da je pažljivo saslušam.Konačno!Vreme je da prekinem nerazumljiv razgovor i napustim voz.Silazim pod utiskom.Stajem ispred trafike da kupim cigarete i vodu,prilazi mi dete od dvanaestak godina posmatra me i obraća mi se bez trunke učtivostiD:“E da nemaš pljugu?!“Ja:“Koliko imaš godina?“D:“15.Šta te boli k...ac koliko imam godina?“Ja:“15?!Pa ne može da me boli,nemam ga.Evo ti „pljuga“.Tako možeš da pričaš sa svojom mamom.“D:“Vidi ovu,koji je tvoj problem?“-uzima „pljugu“,odlazi i ne osvrće se.Nastavljam da gledam štampu i po prvi put mi naslovi novina privlače pažnju.“Tin“,“Love story“,“Glloria“,“Joy“..i sl.Nepostoji neki normalan naziv?! Zapanjena nastavljam prema konačnoj destinaciji.Pod utiskom svega nastavljam da razmišljam o svemu navedenom.Pitanja se nižu....

Gde su svi ti divni izrazi koje svi karakterišu kao „književne“.Zaista,nije bitno ni koje smo nacije,ni koje veroispovesti,političke opredeljenosti...Bitno je to da naši jezici postaju sakati.Stari,smisleni izrazi se užurbano zamenjuju nekim novim,suvoparnim,beskorisnim.Sve jedno.Zaključila sam da nisam „IN“ i da je moja zabrinutost usamljena.Da li sam možda ja devojka sa „grand mozgićem“ ili je to većina...ma ne,ne može biti...

 


Comments

  1. 12/07,2007 | 16:19

    da imaš"grand" mozak, razumela bi šta pričaju, a da li si usamljena-nisi-ima nas još, devojaka, žena, majki...
    Prijatno!

  2. 12/07,2007 | 17:02

    hvala ti.Lepo je znati da nisi sam ni ogranicen.

  3. 12/07,2007 | 17:07

    Е сад си ме оставила збуњеног
    ништа их нисам разумео
    још увек се држим оног старог српског кога сви разумеју, укључујући и ове ново печене језикословце

  4. 12/07,2007 | 17:22

    ma opustite se, ajmo negde na fukacepi.

  5. 12/07,2007 | 18:09

    fukaćepi....:(

  6. 12/07,2007 | 21:28

    cekaj da dostignemo Hrvate sa novim izrazima koji se upotrebljavaju samo javno,a normalni ih ne koriste-zrakoplovi,zrakomlati,brzojavi brzoglasi i ostali...
    A mislim da mi koji jos koristimo "knjizevne" izraze jos nismo izumrli.

  7. 12/08,2007 | 12:45

    siljka,drago mi je da cujem da nismo "izumrli" i da ima nade da se jezik ne unisti...

  8. 12/08,2007 | 13:19

    Siljka, da znas da je hrvatski jezik postao popularan. Gledala sam dva izdanja emisije na doticnoj ruzicastoj televiziji, i doticni voditelj se toliko razbacivao recima hrvatskog porekla da sam pomislila da je on neki novi voditelj koji nam je dosao iz susedne zemlje, a mnogo lici na jednog naseg voditelja. Nemojte me pogresno shvatiti, nemam ja nista protiv komsija, daleko bilo, ali imam protiv da neko ko ima maternji jezik, i to kakav maternji jezik, koristi neki drugi, samo zato sto je to moderno.
    I ovi, sto su se odjednom "poenglezili" kako neko rece, i oni me nerviraju. Kao da mi nemamo reci za shoping, lifestyle i ostale...

  9. 12/13,2007 | 17:11

    Nemoguce je ocuvati jezik. I jako je tesko biti u poslu koji zahteva poznavanje jezika i njegovih mogucnosti. To je ziva tvorevina koja se stalno menja. Niko ko nije sa ovih prostora nece shvatiti nas jezik i izraze.. A ovaj razgovor sto si opisala... AAAA da me prostis pizdim od toga, to mi je tako ciganski i pateticno i krajnje lenjo.. Da covek pored savrsenih izraza u svom jeziku pozajmljuje strane termine.. Zvuci nakaradno ... I da.. To su sve buducji pregovaraci ljudi koji ce se baviti informisanjem svih nas i komunikacijom..

  10. 12/23,2007 | 12:41

    Dragi obloguz upravo je tako.Nadam se da postoje metode kojima se to moze,ako ne sasvim odstraniti,onda bar ublaziti posledice.

  11. 07/09,2008 | 14:33

    Ozbiljna tema, svakako. Sve to o cemu pricas, a u potpunosti se slazem, krenulo je mnogo ranije, razvojem telekomunikacionih sistema i masmedija, i propadanja sistema vrednosti. Uvek je bilo zargona, ulicnih kovanica i sl., samo nikad u ovolikoj kolicini i rasprostranjenosti u zivotima mladih ljudi. Pogledaj vec odavno ne postoje prodavnice, one su zamenjene shopovima, a vlasnici se utrkuju da im daju neko strano ime,(pomogucstvu na engleskom, spanskom, italijanskom). O cirilicnim natpisima da i ne govorim.To je jos jedan pokazatelj sistema vrednosti, svesti, obrazovanja. Jedino sto nam ostaje je da se borimo protiv toga, poput SPARTACVS-a i Spartanki.

Leave a Reply